četvrtak, 9. srpnja 2015.
četvrtak, 25. lipnja 2015.
Kolač od narandže
Biskvit:
10 dag margarina ili maslaca
1-2 jaja
20 dag šećera
2 dl mlijeka
25 dag brašna
1 prašak za pecivo
Nadljev:
1 smrznuta narandža
4 kašike marmelade od narandže
Glazura:
10 dag čokolade
3 kašike vode
3 kašike šećera
8 dag maslaca
Priprema
Pjenasto izmiješajte margarin, jaja i šećer, zatim dodajte mlijeko, brašno i prašak za pecivo. Pecite na 200 stepeni nekih 15-20 min. topli biskvit premažite nadljevom koji ste prethodno pripremili, pa kad se sve to ohladi prelijte čokoladnom glazurom.Nadljev pripremite na sledeći način. stavite 4 kašike marmelade, dodajte izribanu smrznutu narandžu i prokuhajte.
Glazura: rastopite čokoladu, šećer i vodu na pari i glatko promiješajte s margarinom u lisitćima.
P.S Možete staviti ispod biskvita jednu oblatnu radi čvrstoće i biskvit možete poprskati sa sokom od narandže ukoliko ga imate jer tada bude baš mehan i sočan.
petak, 12. lipnja 2015.
Vremeplov: 60-te
Moda se vraća u ciklusima, svake sezone „caruje” neka dekada, a 60-e se tako često citiraju kao dizajnerska inspiracija da ćete možda pomisliti kako smo ih baš mogli i preskociti. Ali nismo! Kao prvo, zato što je to moje omiljeno desetljeće. Kao drugo, zato što je to definitivno najinspirativnije desetljeće novijeg doba. Kao treće, zato što su modni kodovi tog desetljeća do te mjere prisutni u jesenskim kolekcijama da je – ako veliki dizajneri nisu organizirali zajedničko gledanje šeste sezone Mad Mana – duh šezdesetih očito „u zraku”.Bilo da ih nadahnjuje ikonička sofisticiranost Jackie Kennedy ili puteni chic Brigitte Bardot, yéyé glamur Françoise Hardy ili androgena silueta prvog slavnog top-modelaTwiggy, allure i energija „zlatnih godina“ prošlog stoljeća ove su sezone ključna referenca vodećih modnih igrača, od Guccija, Saint Laurenta, Prade i Valentina, do Versacea, Miu Miu ili Louis Vuittona. No ako mislite da se rezultat svodi na nostalgični remake trapezastih mikrominica i futurističkih kreacija à la Courrèges, varate se. Pedeset godina nakon što je Mary Quant lansirala minisuknju koja je promijenila sve, pred nama je ultramoderna vizija bezbrižne ere u kojoj su „suknje bile kratke, kose duge, a nade velike“.
Saint Laurent jesen/zima 2014.
Iako je različito reinterpretiraju, veliki dizajneri mahom nisu mogli odoljeti zovu haljine A kroja koja je, ispisana njihovim prepoznatljivim rukopisom, zvijezda brojnih kolekcija. No dok jedni svoju odu šezdesetima grade na sjaju metala i lakiranih čizmi, drugi briljiraju superchic kožnim minicama i dolčevitama, eksplozijom živih boja i grafizama koji emaniraju pop-art ili, pak, maštovitim mix’n’match kombinacijama flower power motiva, oversize accessoiresa, psihodeličnih uzoraka i krzna u boji… Vremenski stroj koji bi nas mogao odvesti u prošlost ili budućnost još se čeka, no modni vremeplov, očito, funkcionira bez greške. Dobrodošli u (ne baš tako lude) šezdesete!
Bezvremenska elegancija
Prva stanica: Louis Vuitton. Savoir-faire stoljetnog modnog carstva i nevjerojatna intuicija mladog Nicolasa Ghesquièrea stopili su se u sofisticiranim kreacijama koje majstorski reinterpretiraju siluetu 60-ih i paletu 70-ih, inspiriranima buržoaskim duhom i savršeno elegantnim kreacijama Yves Saint Laurenta koje je nosila mlada Catherine Deneuve u Buñuelovu klasiku „Ljepotica dana“. Bolje ne može, presudila je modna kritika, ocijenivši kolekciju kao mladenačku, modernu – i bezvremensku. Uz strukturirane kapute A kroja, kožne minice visokog struka i topove s optickim printevima, duh šezdesetih na reviji je inkarnirala i Nicolasova počasna gošća Charlotte Gainsbourg, kći modno-glazbenih ikona Jane Birkin i Sergea Gainsbourga, koji su tu slavnu epohu obilježili provokativnim i seksualno eksplicitnim hitom „Je t’aime… moi non plus“, a potom je, dva desetljeća kasnije, opjevali u nostalgičnoj baladi „Ex-fan des Sixties”.
Louis Vuitton jesen/zima 2014.
Minice, crni tuš, lakirane čizme… Za kreatora opsjednutog temom mladosti period u kojem je glavna krilatica bila „ne vjeruj nikome starijem od 30 godina“ prirodni je izvor nadahnuća pa na sljedećoj postaji, pod palicom Hedija Slimanea za Saint Laurent, chic nostalgija „zlatnih godina” evoluira u erotiziranu estetiku swinging Londona 60-ih, kad su školarke preko noci uskočile u minice i poslavši kvragu i roditelje i školske uniforme i užasne britanske šlagere, cijelom svijetu pokazale da se i cure mogu zabavljati. Glorifikacija mladosti i seksualna afirmacija sukus su Slimaneove revije, koja je pravi festival minisuknji – plisiranih, trapezastih ili kariranih – no uvijek superkratkih. More šarenih šljokica i zakovica, puno zlata i srebra, muških kaputa, baršuna, tvida i krzna, bajkerskih jakni i kožnih kompleta s prozirnim majicama… Cool, rock’n’roll i, kao uvijek, très chic, Slimane servira erotiku u njenoj najelegantnijoj verziji, namečući stil koji je ne samo originalan već će ga svi htjeti replicirati – baš kao i onaj njegova prethodnika.
Gucci jesen/zima 2014.
Možda se neki fanovi raskošnog guccijevskog seksepila osjećaju zapostavljenima, noautentični šarm 60-ih kojim zrači cijela jesenska kolekcija donio je Fridi Giannini nove obožavatelje. I premda njezine zvonolike haljine bez rukava i decentna paleta sivozelenih, plavičastih i prljavorozih tonova imaju girly štih, nipošto nisu lišeni glamura, štoviše. Ključni look sezone, usko plavo odijelo u kombinaciji sa zelenom košuljom i krznenom jaknom iste boje na prvi pogled prizivaju u sjećanje neke „umivenije” 60-e, tisućama milja udaljene od onih u kojima caruju minice i slobodna ljubav. No mix’n’match detalji poput avijatičarskih naočala s debelim okvirima ili plavih čizama od zmijske kože imaju autentični feeling Carnaby Streeta, prije nego će se pretvoriti u klopku za turiste, u danima kada su stil i stav koji su se tamo „prodavali” bili simboli inovacije, seksualne i političke revolucije.
Dekada dobrih vibri
Maria Grazia Chiuri i Pier Paolo Piccioli novu sezonu za Valentino otvorili su trapezastim kaputima i haljinama jednostavnog kroja s jakim grafičkim akcentima, točkama i rombovima posuđenim iz talijanskog pop-arta, Donatella Versace na piste je poslala odred seksi glamazonki à la Brigitte Bardot. Miuccia Prada okrenula se psihodeličnim retro printevima i krznenom patchworkom u jarkim bojama, Marc Jacobspletenim tunikama koje se nose preko uskih hlaca, a Miu Miu baby-doll haljinicama, najlon jaknama i accessoiresu od pleksiglasa. Mogli bismo ovako bez kraja i konca jer još mnoge kolekcije emaniraju dobrim vibracijama 60-ih, no ma koliko bio osvježavajući ovaj modni vremeplov koji nas je vratio u epohu kada su mladi mislili da se svijet može promijeniti na bolje i da oni u tome mogu pripomoći, moderne dizajnerske reinterpretacije ipak su čvrsto ukorijenjene u vrijeme u kojem živimo… Nažalost ili na sreću, ovosezonske minice nisu bojni poklik seksualne i ine emancipacije, već ultrapoželjni modni statement kojemu – ruku na srce! – ni pola stoljeća kasnije ne možemo odoljeti.
utorak, 9. lipnja 2015.
Nastavak mini vremeplova 50-te
Pedesetih godina, u doba oporavljanja od rata i baby booma došlo je do potpune revolucije stila. Ratnu odjeću četrdesetih zamijenila je elegantna i glamurozna odjeća pedesetih. Osoba koja je postavila temelje mode pedesetih godina je Christian Dior, modni dizajner koji je svoju modnu viziju predstavio kolekcijom The New Look 1947. godine.
Odjeća pedesetih je predstavljala jedan miks konzervatizma i glamura iz kojeg je zračila čista ženstvenost. Žene su izašle iz radne i skromne odjeće prošlog razdoblja te dobile priliku biti graciozne, elegantne i ženstvene u novoj odjeći i novom stilu pedesetih.
Glavne karakteristike ovog modnog razdoblja su figura pješčanog sata koja je isticala ženske obline na pravi način, istaknut struk, voluminozne suknje visokog struka te neistaknuta ramena.
1950-ih, ekonomski dobitci stvorili su novi sloj potrošača i tako omogućili obiteljima da žive od prihoda samo jednog člana obitelji, u većini slučajeva je to bio muškarac. Žene su tako, svojevoljno ili ne, prigrlile ulogu domaćica, ta je uloga postala ideal žene tadašnjeg društva. Žene koje su tijekom II. Svjetskog rata radile muške poslove sada bivaju otpuštene ili same odustaju te se i one posvećuju ulozi domaćice.
Žene su počele sve više nositi hlače, i duge i kratke, haljine bez naramenica i sportsku odjeću te unatoč tome što je većina dizajnera kreirala sofisticiranu i nimalo casual odjeću, casual stil je postao iznenađujuće popularan. Hlače su se najčešće nosile kod kuće i za neformalne prilike, a za formalne prilike haljina je ipak bila must. Popularni detalj na hlačama je bio patent sa strane koji bi hlače činio elegantnijima i ženstvenijima.
Nosila su se vrlo ženstvena krojena odijela uskog struka i naglašenih bokova. Iako je Coco Chanel predstavila svoju verziju odijela koja je bila opuštenija i udobnija, tzv. boxy izgleda, figura pješčanog sata ostala je jednako popularna.
Za svaki dan žene su također nosile midi suknje i haljine, ali u casual, jednostavnijem izdanju, često bez podsuknji koje su inače bile zaslužne za taj puni, voluminozni izgled. Također su se nosile i haljine s pregačom za svaki dan ili kada bi se išlo u neki neformalni posjet.
Vrlo popularne su postale i haljine bez naramenica šivane od tafta (svilena, glatka i šuškava tkanina), čipke, mreže, tila i šifona, satena, a ponekad i najlona. Imala ih je svaka žena koja je bar malo pratila modu.
Odjevni predmeti koji su također nošeni su uske pencil suknje, bluze s Petar Pan kragnom, polo majice i haljine te trikoi.
Nakon tmurnih boja četrdesetih, printovi su se vratili na velika vrata. Cvijeće raznih boja, točkice, većinom crvene, modre i bijele, pruge različitih debljina i boja ukrašavale su najčešće suknje i haljine, a na rubove suknji su se dodavali i šivali razni ukrasi i motivi.
Osim printova, sve više se počinju nositi žive boje. Crveni, narančasti, rozi kaputi, suknje, haljine i kaputi postali su pravi hit.
Odjeća i materijali su postali pristupačniji i proizvodili su se više i brže. Najlon, koji više nije bio potreban za proizvodnju ratnih padobrana, koristio se kao materijal za donje rublje, bluze i sportsku odjeću. Umjetna svila i pamuk koristili su se u izradi kupaćih kostima.
Modni dodatci su pedesetih zauzimali vrlo važnu ulogu u modi. Svaka žena sa stilom obavezno je nosila rukavice i šešir za svaku priliku. Rukavice do lakta za formalne, a one do zapešća za neformalne prilike. Šeširi i kape su bili većinom manji, često u pastelnim bojama te s mrežicom s prednje strane. Torbice su bile male i nosile su se u ruci, a ne preko ramena. Nakit poput biserne ogrlice, clip on naušnica i elegantnog sata je bio klasičan, jednostavan i decentan.
Još jedan od modnih dodataka koji je vrlo popularan i danas su mačkaste naočale koje su dolazile u raznim bojama i varijacijama.
Visoke pete su većinom nošene za posebne prilike. To su većinom bile cipele sa zaobljenim vrhom i često s otvorom za prste tzv. peep toe cipele.
Espadrile su se nosile na plažu, a oxfordice većinom među mlađom populacijom koja ih je kombinirala s čipkastim čarapama.
Modni dizajneri koji su uvelike utjecali na modu 1950-ih su Christian Dior koji je svojevrsno zaslužan za pravac kojim je tada krenula moda pedesetih, zatim Pierre Balmain sa svojim ženstvenim i elegantnim dizajnom, Charles James poznat po svojim raskošnim, spektakularnim haljinama zanimljive konstrukcije i jedinstvenih kombinacija boja, Cristobal Balenciaga koji maknuo pozornost sa struka u svojim kreacijama polako nas uvodeći u sljedeće desetljeće, Jacques Fath čije su kreacije pokazivale više kože nego obično zadobivši time pozornost mlađe populacije te Coco Chanel koja je 1955. godine predstavila još uvijek popularnu Chanel torbicu.
Neke od najpoznatijih modnih ikona na koje su se ugledale tadašnje žene bile su glumice Audrey Hepburn, Sophia Loren, Elizabeth Taylor, Marilyn Monroe, Grace Kelly, Doris Day i mnoge druge.
Ne treba zanemariti ni drugu stranu mode pedesetih, a to su Beatnici. Beatnik je bilo ime za grupu intelektualaca, umjetnika i pjesnika tijekom 50-ih godina 20. stoljeća. Beatnici su bili protiv konzervatizma i nisu prihvaćali sve što im se nametalo pa tako ni modne trendove. U filmovima su često prikazivani kao slatki i smiješni likovi većinom u uskoj crnoj odjeći kao Audrey Hepburn u filmu Funny Face iz 1957. godine.
Još jedan važan dio modne kulture 1950-ih su pin-up djevojke koje su simbol četrdesetih i pedesetih godina. Termin "pin-up" znači "prikvačiti", a pojavio se 40-ih godina prošlog stoljeća. Pin-up djevojke bile su zapravo Playboyeve zečice svog vremena, a uglavnom su to bili glamurozni modeli, manekenke i filmske glumice koje su se pojavljivale u časopisima i na posterima namijenjenima američkim vojnicima koji su se borili u Drugom svjetskom ratu da bi im pružili motivaciju i utjehu daleko od doma. Pin-up djevojke su i danas simbol ženstvenosti i pritajenog seksipila, a dokaz da je pin-up stil još u modi su i mnoge žene koje su dan danas ostale vjerne pin-up stilu kao što je kraljica burleske Dita Von Teese.
Pedesetim godinama prošlog stoljeća završava era ekstremne elegancije, glamura i ženstvenosti te ulazimo u novo doba, doba modnog bunta, slobodnog duha i smjelosti.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)